Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva

NOVO! Rubrika “Pričamo o civilnom društvu”

O projektu 'Drugo lice invalidnosti' te o izazovima s kojima se susreću osobe s invaliditetom pričali smo s Mihaelom Jović Karešin, predsjednicom udruge Visoki jablani iz Rovinja.

1. Kad govorimo o tržištu rada, koji su izazovi s kojim se susreću osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj?

Osobe s invaliditetom u Hrvatskoj imaju vrlo malo prilika za zapošljavanje ili samozapošljavanje u skladu sa svojim sposobnostima i kapacitetima. Otprilike 94% radno sposobnih OSI je nezaposleno. Njihov se radni potencijal procjenjuje prvenstveno na temelju njihovog invaliditeta, a da pri tome nema adekvatne procjene njihovih sposobnosti, adekvatnog profesionalnog savjetovanja i usmjeravanja ili adekvatne edukacije i profesionalne rehabilitacije bazirane na individualnom pristupu. Mihaela Jović Karešin Na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje registrirano ih je svega 5000, a za preko 240 000 ljudi ne postoji nikakva evidencija. Ne zna se u kakvoj su situaciji. Oko 66% OSI nema završenu ni osnovnu školu ili ima samo osnovnu školu, oko 26% ih ima završenu srednju školu dok je svega 3% visoko obrazovanih, a tek oko 5% u sustavu posebnog obrazovanja. Dakle njihovo obrazovanje, integracija u obrazovni sustav ili prilagodba obrazovnog sustava potpuno su neadekvatni, a da ne govorimo o tome da obrazovni sustav uopće ne prati potrebe tržišta rada. Tako da je uistinu teško među osobama s invaliditetom naći adekvatan kadar osposobljen za rad u brojnim resorima.

Od više od pola milijuna osoba s invaliditetom koliko ih živi u Hrvatskoj, dakle oko 12% populacije, oko 247 000 osoba s invaliditetom je u radno sposobnoj dobi.

Često su problem i obitelji osoba s invaliditetom koje, što iz straha i previše zaštitničkog odnosa, a što iz raznih drugih razloga, ne podupiru samostalnost i autonoman život osoba s invaliditetom. Praktički do nedavno su i relevantni zakoni i kompletan sustav potpore osobama s invaliditetom podupirali “pasiviziranje” te skupine građana, između ostaloga i na način da su ljudima ukidali pravo na osobnu invalidninu ako bi se zaposlili, što bi u slučaju ostanka bez posla značilo ponovno vještačenje i stjecanje prava. I danas mnoge osobe s invaliditetom se boje zapošljavanja unatoč tome što se zakon promijenio i što se sada prava na temelju invaliditeta zamrzavaju i ponovno aktiviraju u slučaju gubitka posla. Osobe s invaliditetom dugo su i službeno bile tretirane kao isključivo medicinski i socijalni slučajevi, i nije čudo da se veliki broj njih prepustio tom sustavu i primanju socijalne pomoći radi kakve takve financijske sigurnosti, a to nije moguće promijeniti preko noći jednim zakonom. Nadalje, koliko god nevjerojatno zvučalo u 21 stoljeću, u Hrvatskoj su još uvijek svuda prisutne arhitektonske barijere, pa tako i kod zapošljavanja. U Rovinju, primjerice, nema šanse da osoba sa štakama uđe u prostorije Zavoda za zapošljavanje, a kamoli osoba u kolicima. Također je vrlo slaba primjena politike univerzalnog dizajna. Radna mjesta su neprilagođena. Ne koriste se u dovoljnoj mjeri nove tehnologije koje uvelike šire spektar mogućnosti za OSI. Mnoge osobe s invaliditetom nemaju adekvatan pristup informacijama i komunikacijskim kanalima. Diskriminirane su na tržištu rada uglavnom zbog predrasuda, loše procjene njihovih kapaciteta i vrlo malo vjere u njihove sposobnosti. Poslodavci i njihove kadrovske službe nisu osposobljeni za prepoznavanje sposobnosti i kapaciteta OSI, a na razini javne politike nije napravljeno dovoljno da ih se educira i motivira. U zemlji u kojoj je broj nezaposlenih tek prije cca mjesec dana, nakon relativno dugog vremena, zbog sezonskih poslova pao ispod 350 000, jako je velika konkurencija među tražiteljima posla. Ako to spojite s predrasudama i jako niskom javnom svijesti o sposobnostima i radnim kapacitetima OSI, o doprinosu koji mogu dati društvu kao aktivni građani, s nepoznavanjem njihovih ljudskih prava, nepoznavanjem barijera koje im društvo nameće i načina za uklanjanje tih barijera koje narušavaju njihova temeljna ljudska prava, nije teško pretpostaviti s kojim se sve izazovima OSI sreću na tržištu rada. Veću šansu za zapošljavanje otvara im novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI koji praktički primorava poslodavce na zapošljavanje OSI putem kvota i sankcija. No, bez osvještavanja, informiranja i edukacije kako OSI i poslodavaca, tako i svih drugih aktera u procesu obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja OSI, cijela stvar će završiti tako da će poslodavci plaćati kazne i puniti državnu blagajnu, a osobe s invaliditetom će i dalje biti nezaposlene i u nemogućnosti da žive autonomne živote od svog rada i po svom izboru.

2. Nedavno ste pokrenuli projekt 'Drugo lice invalidnosti' i istoimenu mrežnu stranicu. Kome je projekt namijenjen i kako je zamišljen? 

Projekt smo pokrenuli u partnerstvu s Mrežom udruga osoba s invaliditetom Dalmacije, a namijenjen je prvenstveno osobama s invaliditetom i poslodavcima, ali i svim drugim dionicima procesa profesionalnog osposobljavanja i zapošljavanja OSI, odnosno dionicima promicanja tzv. „socijalnog modela invaliditeta“ i integriranja osoba s invaliditetom u društvo kao ravnopravnih građana, počevši od njihovih obitelji  preko političara i donositelja odluka na svim razinama vlasti, civilnog društva, posebice udruga OSI, pa sve do šire društvene zajednice. Radi se o projektu koji teži povećati mogućnosti zapošljavanja za osobe s invaliditetom na način da motivira poslodavce za zapošljavanje i pružanje podrške OSI na slobodnom tržištu rada. Projekt podržava novi Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI i na vrlo jasan način, koristeći mogućnosti novih tehnologija, multimedije i društvenih mreža, promovira talente, sposobnosti i radne potencijale osoba s različitim oblicima i stupnjevima invaliditeta. Jednako tako nastoji ojačati kapacitete samih OSI i njihovih udruga za promociju sposobnosti i kapaciteta OSI i zagovaranje njihova zapošljavanja. Naša misija je pokušati promijeniti javnu percepciju osoba s invaliditetom kao isključivo socijalnih i medicinskih slučajeva omogućavanjem svim osobama s invaliditetom da se predstave široj javnosti, a posebice poslodavcima, kao aktivni i odgovorni građani koji svojim sposobnostima, radom i društvenim angažmanom doprinose razvoju društva. U tu svrhu, snimili smo 7 kratkih promotivnih filmova o 7 POBJEDNIKA, 7 osoba iz različitih krajeva Hrvatske, s različitim oblicima invaliditeta, ali i različitim talentima i kompetencijama za uključivanje na slobodno tržište rada. Razvili smo web platformu za direktnu komunikaciju i povezivanje osoba s invaliditetom s potencijalnim poslodavcima kroz korisnički forum i on-line burzu rada za osobe s invaliditetom, a koja predstavlja i platformu za širu javnu raspravu o svim pitanjima relevantnima za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Korisnički forum, zamišljen kao svojevrsna interna društvena mreža projekta Drugo lice invalidnosti, na raspolaganju je za raspravu svim ranije spomenutim dionicima procesa osposobljavanja i zapošljavanja osoba s invaliditetom, dakle samim osobama s invaliditetom, njihovim obiteljima, poslodavcima, predstavnicima vlasti, javnih institucija, civilnog društva i svim kreatorima javnih politika, sve do osoba iz javnog života i svih drugih zainteresiranih građana. Također smo proveli edukaciju 14 osoba s invaliditetom za korištenje platforme u zagovaračke svrhe i prenošenje stečenog znanja drugim osobama s invaliditetom. Zaposlili smo dvije osobe s invaliditetom kao administratore platforme i tehničku podršku korisnicima i u periodu od početka rujna do kraja prosinca 2014., u suradnji s velikim brojem lokalnih udruga osoba s invaliditetom te lokalnim i regionalnim vlastima, među kojima su i Grad Pula te Istarska županija, provest ćemo široku zagovaračku kampanju za zapošljavanje osoba s invaliditetom u 6 gradova: Osijeku, Varaždinu, Zagrebu, Dubrovniku, Puli i Splitu. Kampanja će obuhvatiti prezentacije platforme poslodavcima, predstavnicima vlasti i javnih institucija i civilnom društvu, kao i ulične akcije, nastupe i performanse koji će osobe s invaliditetom predstaviti građanima kao POBJEDNIKE, što je i slogan same kampanje.

3. U smislu vaše zagovaračke kampanje, tko su POBJEDNICI?

POBJEDNICI su sve osobe s invaliditetom koje svakodnevno prkose brojnim barijerama i izazovima koje im društvo nameće. Invaliditet nije taj koji stvara ograničenja, to će vam reći većina osoba s invaliditetom. Ograničenja stvara čovjek koji si daje za pravo ograničavati i diskriminirati drugu osobu samo zbog njezine različitosti, i sustav koji nije uključiv i prilagođen svim građanima. Osobe s invaliditetom nauče živjeti i prihvatiti invaliditet, ali im ograničenja stvaraju predrasude, neprilagođenost okoline, one stepenice koje ne mogu preći da bi došle do liječnika ili službenika u Zavodu za zapošljavanje, nedostupnost adekvatnih zdravstvenih usluga, ortopedskih pomagala i novih tehnologija ili neadekvatan sustav obrazovanja, okolina koja ih gleda kao nesposobne i društveno beskorisne. Osobe koje se svakodnevno bore s takvim preprekama i unatoč njima uspijevaju biti aktivni građani, boriti se za svoja prava, imati kvalitetne obitelji, pružiti ljubav, uživati u aktivnostima i poslovima koje vole, među prijateljima koji ih vole, doprinijeti svojom aktivnošću i radom i sebi i okolini su pravi POBJEDNICI.  Moja kolegica koja ima cerebralnu paralizu, koja je izuzetno pametna mlada žena, kvalitetna zaposlenica, ima krasnu obitelj, ali svakodnevno trpi poglede sažaljenja kada svoju prekrasnu malu curicu vodi na plažu, je POBJEDNICA i vrlo hrabra žena. Moj dragi prijatelj koji je u invalidskim kolicima već više od 30 godina, s brojnim popratnim zdravstvenim problemima, jedini doktor znanosti s invaliditetom kojeg osobno znam, kojeg ni činjenica da mu je trajno i, za naš sustav, nepovratno oduzeta poslovna sposobnost te da je 18 godina plaćao dupli porez da ne bi izgubio prava stečena na temelju invaliditeta nije spriječila da doktorira veterinu i informatiku, razvije novi software i umreži veterinarske ordinacije po Hrvatskoj, vodi svoju privatnu firmu, bude aktivan u obrani temeljnih prava osoba s invaliditetom, je istinski POBJEDNIK i osoba vrijedna divljenja. Svaka osoba s invaliditetom koja, unatoč strašno frustrirajućim društvenim preprekama, uspijeva ostvariti svoje ciljeve i živjeti život pun radosti je POBJEDNIK.

4. Ono što mene fascinira jest da osobe s invaliditetom često imaju puno pozitivniji stav prema životu od osoba koje takvih poteškoća nemaju.  Što po vama, pridonosi tom stavu?

Ta činjenica i mene fascinira i to je jedan od razloga zbog kojeg toliko uživam u radu i suradnji s osobama s invaliditetom, zbog kojeg smo i kao udruga nekoliko projekata razvili u suradnji s osobama s invaliditetom i u njihovu korist, da se tako izrazim. No, tu vam zaista mogu prenijeti jedino svoj doživljaj. Meni se čini da osobe s invaliditetom, kada prihvate invaliditet, upravo zbog realnih društvenih izazova s kojima se sreću imaju jako dobro posložene prave životne vrijednosti i životne prioritete. Naravno, ne možemo ni tu generalizirati, ali čini mi se da uspijevaju jako dobro raščlaniti što je u životu bitno, da uživaju u tzv. „malim“ stvarima, u ljudskosti, prijateljstvu, podršci obitelji i prijatelja, svakom i najmanjem koraku u životu upravo jer su ga napravili s velikom mukom. To su ustvari velike i najbitnije stvari u životu samo kada bismo ih svi uspjeli vidjeti i cijeniti, bili bismo svi puno zadovoljniji. Mi smo svi pogubljeni u modernom konzumerističkom društvu koje nam nameće potpuno krive vrijednosti, navodi da robujemo materijalnim dobrima koja nas ne usrećuju nego iscrpljuju i ekonomski i emotivno, i u konačnici vode ka besmislu i depresiji.

Ja vjerujem da se zadovoljstvo i sreća nalaze u smislenom životu, a smisao je najteže naći. Ja bih to najviše voljela prenijeti mladim ljudima i novim generacijama koje su pogubljene u modernom društvu i čije životne vrijednosti su potpuno iskrivljene pod utjecajem konzumerističke propagande, što polako dovodi do bolesti cijele nacije. 

Mislim da istinska borba u životu dovodi i do smislenog života, a tu kod mnogih osoba s invaliditetom nema dvojbe. Svaka savladana prepreka je pobjeda za sebe, osnažuje i daje smisao daljnjoj borbi i donosi radost zbog pobjede. Mislim da se tu iskristaliziraju stvarne životne vrijednosti, da se osobe na taj način osnažuju, sami sebi djeluju kao pobjednici. Cijeli život im je pun izazova koji donose nove pobjede. A svaka pobjeda jača i čovjekov ego i donosi pozitivan stav prema životu. Definitivno ne mislim da je dobro što osobe s invaliditetom imaju toliko izazova i prepreka, koliko god ih to možda osnaživalo kao ljude. Ali mislim da nas besmisao lagano baca u depresiju, da bismo si svi trebali postaviti izazove. Naše današnje društvo je toliko nepravedno i moralno degradirano da nije nikakav problem naći izazov s kojim ćete se osjećati društveno korisno i ispunjeno. Čovjek je društveno biće i mislim da bi svatko trebao potražiti svoj smisao u društvenom kontekstu, svoju borbu i svoje pobjede, shvatiti da su uzajamno poštovanje, tolerancija i vrednovanje čovjeka kao čovjeka ključ kvalitetnog suživota i u konačnici i naše dobrobiti, tada bismo imali i pozitivniji stav prema životu.

5. Kakve su dosadašnje reakcije na vaš projekt?

Odlične. Iznad svih naših očekivanja. Čak su i poslodavci pozitivno reagirali. Prezentirali smo projekt na Danu poduzetnika u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca koja surađuje na projektu i naišli na odobravanje. Neki od korisnika koje smo snimali za promotivne filmove su nakon prezentacije filmova dobili i nove poslovne ponude. Javilo nam se puno osoba s invaliditetom koje su prepoznale mogućnosti koje im otvara platforma. Gradovi i županije koje smo kontaktirali su od prve podržali kampanju. Edukacija za korištenje platforme je bila izuzetno inspirativna za sve sudionike. Jako smo zadovoljni razvojem projekta i reakcijama ljudi, no prave reakcije ćemo tek vidjeti tijekom zagovaračke kampanje.

6. Za kraj…trenutak inspiracije. Što vas motivira da činite dobro za druge?

Ispostavilo se da drugi u tome što radim prepoznaju svoje dobro. Ja samo pokušavam realizirati neke svoje ideje (ili ideje tima s kojim surađujem) za kvalitetan suživot i zajednicu u kojoj bi nam svima moglo biti bolje. Imam tu sreću (mada se ponekad čini i kao poteškoća) da sam od rođenja „cijepljena“ protiv predrasuda i „alergična“ na nepravdu.

Znam reći da je moj invaliditet to što društvene odnose ne vidim kakvi jesu, već kakvi bi trebali biti. 

Većinu života, pogotovo u mladosti, otežavale su mi nečije predrasude, nečija netolerancija i nečije moralne osude koje se nisu uklapale u moj svjetonazor. Čini se da sam napokon spoznala smisao te borbe i svog postojanja. Kao novinarka i aktivistica koja se već dugi niz godina bavi ljudskim pravima i razvojem civilnog društva, imam određena znanja i kompetencije koje mogu iskoristiti za davanje svog doprinosa pozitivnom društvenom razvoju i zaštiti ljudskih prava, i uživam u svome poslu. Uživam živjeti okružena pozitivnim ljudima, kreativnim i kvalitetnim ljudima koji se međusobno podržavaju, vole i usrećuju. Želim živjeti u tolerantnom društvu koje jednako poštuje i vrednuje sve svoje građane i svima daje istu šansu da budu to što jesu i žive u skladu s vlastitim načelima, naravno ne na štetu drugih. Želim da moje dijete jednog dana živi u takvom društvu. Samo radim ono za što vjerujem da je i dugoročno i kratkoročno društveno korisno, i ispostavilo se da ljudi to prepoznaju i podržavaju. Okružena sam krasnim pozitivnim ljudima i istomišljenicima iz cijele Hrvatske, partnerima bez kojih ne bih mogla puno napraviti, i vjerujem da zajedno možemo napraviti neke pozitivne pomake, ostaviti neko nasljeđe koje će olakšati budućim generacijama. Nije li to smisao djelovanja ljudske vrste? Više na www.drugo-lice-invalidnosti.org