Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva

OPIS PROBLEMA/POTREBE

Potreba svakog pojedinca, koja se preslikava i na društvo, je ostvarenje trajne sreće.
To je osnovni pokretač djelovanja svih nas. Zašto to kažem? Zato jer gledajući, svatko na svoje vlastito iskustvo, možemo vidjeti da sve što radimo u životu, bilo da biramo školu, zanimanje, suradnike, prijatelje, partnera, mjesto boravka, auto, itd ,  radimo isključivo kako bi bili sretni. A kada smo sretni tada smo i ispunjeni.
Spomenuta potreba je posljedica pogrešnog identificiranja pojedinca sa svojom osobnošću (slikom o sebi) i tijelom što dovodi do osjećaja i uvjerenja o odvojenosti od drugih ljudi i svijeta kao i do osjećaja praznine, koja se onda pokušava ispuniti uzimanjem od drugih kao i društva u cijelosti te kreiranjem odnosa na bazi vezanosti.
Rezultati su: patnja, manipulacija eksploatacija i zlostavljanje bilo koje vrste, nepoštivanje slobodne volje, pretjerani konzumerizam, pretilost, stres, razne bolesti, zagađenje, aktivizam koji nerijetko završava nasiljem, govor mržnje, strah i osjećaj ugroženosti, separatizam, ratovi, itd.
Postojanje potrebe za trajnom srećom i potraga za njom, koja traje otkad postoji ljudski rod, ukazuje da svi mi intuitivno znamo da ona postoji. Zašto onda nismo u stanju ju ostvariti? Zato jer je ona prirodno stanje našeg Istinskog Bića, a ne osobe sa imenom i prezimenom sa kojom se poistovjećujemo. Tražeći je u vanjskom svijetu i u drugim ljudima, a ne u sebi, tražimo je na krivom mjestu i na krivi način. Bez osvještavanja svog Pravog Identiteta, promjene svojih uvjerenja i percepcije nema ni istinske sreće i ispunjenosti kao niti života u miru i ljubavi. 

PREDLOŽENO RJEŠENJE 

Potpuno zadovoljavanje te potrebe moguće je jedino osvještavanjem svog Pravog Identiteta te njegovim ostvarenjem ili realizacijom ( djelovanje u skladu sa višom Svijesti što znači slobodno djelovati kroz ljubav, sreću, mir… ).
„POVRATAK SEBI“ je program koji nudi upravo to.
Rezultat je mog osmogodišnjeg, intenzivnog traganja za svojim Pravim Identitetom putem raznih vrsta meditacija, osvještavanja mentalnih obrazaca i intenzivnog rada sa emocijama kao i nekih spoznaja te intuitivnih znanja koje nosim još iz djetinjstva. Program se provodi putem predavanje, jednodnevnih ili višednevnih radionica, vođenih meditacija, posebno osmišljenog plesa te medijskog prostora na Radio Rijeci, koji je već dogovoren i kreće od rujna mjeseca. Vođene meditacije kao i posebno osmišljen ples pružaju direktno iskustvo i potvrdu stečenih znanja, njihovu postepenu integraciju, rješavanje stresa i drugih psiho-fizičkih stanja koja onemogućuju harmoničan život i, na kraju,  trajno ostvarenje stanja unutarnjeg mira, sreće i zdravlja na svim razinama.

DRUŠTVENA INOVACIJA/IDEJA 

„POVRATAK SEBI“ program se razlikuje od drugih programa po tome što je spoj alternativnih tehnika, duhovnih tradicija i znanstvenih otkrića. Cjelina je koja nudi najkraći i najbrži put samo-spoznaje i samo-ostvarenja, a ne uskraćuje pojedinca za bilo koje iskustvo ili spoznaju. Znanja i učenja, kao i njihova primjena,  na kojima se temelji program su jednostavni i jasni te na taj način dostupni svakome. Posljedice primjena tih saznanja su mentalna jasnoća, emotivna stabilnost, stanje sreće, mira i ispunjenosti bez obzira na vanjske situacije, povećanje koncentracije i kreativnosti u rješavanju određenih situacija, kreiranje skladnih međuljudskih i drugih odnosa koji se baziraju na bezuvjetnom poštivanju slobodne volje. Uz to pojedinac ima mogućnost ostvarenja svog punog potencijala u relativno kratkom vremenskom periodu ( ovisno o angažmanu pojedinca ).

OPIS PROBLEMA/POTREBE

Nakon iznimno uspješne nacionalne inicijative «Oslobodimo doniranje hrane PDV-a» koju je pokrenuo Centar za kulturu dijaloga, ukazala se potreba za lokalnim modelima rješavanja otpada hrane. Inicijativa je uspjela u oslobađanju doniranja hrane PDV-a no, suprotno najavama donatora, donacije se nisu bitno povećale. U Hrvatskoj se, prema vrlo aproksimativnim procjenama, godišnje baci oko 400.000 tona hrane, a istovremeno je gotovo 20% stanovništva ispod granice siromaštva, a desetine tisuća ljudi su ovisni o pomoći humanitarnih organizacija, prije svega u vidu hrane.
Do 2020. godine Hrvatska, kao članica EU, obavezala se smanjiti otpad od hrane za 30% a do 2025. godine za 50%. Bacanje hrane nije samo ekološki problem, već i vrlo važan socijalni problem budući da, prema analizama Inicijative, količina bačene hrane u Hrvatskoj dostatna je za prehranu svih socijalno ugroženih skupina stanovništva, a kanaliziranje doniranja hrane u razne učeničke domove i druge gradske i državne institucije, došlo bi do značajnijih ušteda za proračune gradova, županija i središnje države.
Uz nacionalne zagovaračke aktivnosti koje provodimo, važan je segment i lokalnih modela doniranja hrane koji se potom mogu multiplicirati u druge gradove i kontekste. Ti lokalni modeli, kao i oni nacionalni, mogući su samo uz vrlo pomno i stručno istraživanje o uzrocima, načinima i posljedicama bacanja hrane.

PREDLOŽENO RJEŠENJE 

Naše rješenje je kako sistemsko tako i usmjereno na vrlo konkretne učinke u zajednici. Zagovaračke aktivnosti usmjerit ćemo prema izgradnji nacionalnog sustava doniranja hrane kojim bi hrana učinkovito stizala od donatora do krajnjeg korisnika, a na lokalnoj razini želimo utjecati i provoditi istraživanja o količini bačene hrane kako bi se sustavno pristupilo sprečavanju bacanja hrane. 

DRUŠTVENA INOVACIJA/IDEJA 

Postojećeg rješenja nema budući da je čitava ideja sprečavanja bacanja hrane u Hrvatskoj nova te je to problem koji tek stoji pred hrvatskim društvom. U prvoj fazi bismo željeli napraviti istraživanje, usmjereno prema trgovačkim lancima, pekarima ali i komunalnim društvima, kako bi u relativno kratko vrijeme (do lipnja iduće godine) izašli s podacima o količini bačene hrane u Primorsko-goranskoj županiji, kao i s podacima o porijeklu bačene hrane. Takvog istraživanja u Hrvatskoj nema, i stoga uvijek baratamo s vrlo približnim brojkama.
Na osnovu tog istraživanja pristupili bi konkretnim projektima koji bi kako podizali svijest o sprečavanju bacanja hrane, tako i zagovaranju politika prema trgovačkim lancima da hranu doniraju, a ne bacaju. 

OPIS PROBLEMA/POTREBE

Na području Grada Poreča destek udruga civilnog društva okuplja  građane i/li pruža usluge koje Porečani ne mogu dobiti niti na jednom drugom mjestu: kreativni programi za kvalitetno slobodno vrijeme djece, besplatna pravna pomoć, zagovaranje i zaštita ljudskih prava građana, razvijanje kreativnog izražavanja djece i maldih, izvedbene umjetnosti, slikanje, organiziranje povijesne igre Giostra... Udruge koje provode nabrojene aktivnosti okupljaju nekoliko stotina građana Poreča koji na originalan i kreativan način doprinose razvoju i kulturnoj ponudi grada. Mnoge od ovih udruga organiziraju manifestacije koje okupljaju međunarodne sudionike i/li publiku, ali bi konačni učinak njihova doprinosa bio veći i vidljiviji da postoji sinergija među njima, odnosno da se racionaliziraju potrebni ljudski i materijalni resursi. Zajedničko djelovanje bilo bi realnije očekivati da postoji prostor koji bi i fizički posredovao sinergiju, omogućio dijeljenje troška režija i „zajedničkih službi“. Mogli bi se lakše racionalizirati ljudski resursi (organizacija evenata, koordiniranje i menadžment volontera, pripremanje projektnih prijedloga, organizacijski razvoj...). Kada bi se riješio problem razmrvljene scene, razvoj i opstanak organizacija bi bio izgledniji, olakšao bi im se rad, više bi djece, mladih pa i odraslih imalo priliku slobodno vrijeme potrošiti na kreativne i korisne programe, što bi doprinijelo zbližavanju ljudi, socijalnoj koheziji  u lokalnoj zajednici.  A na problem socijalne kohezije, odnondo slabog uključivanja građana u programe za zajedničko provođenje slobodnog vremena ukazao je već i dokument „Gradska slika zdravlja“ proizašao iz istraživanja stručnjaka Fonda Zdravi grad Poreč. 

PREDLOŽENO RJEŠENJE 

Trajno rješenje ovog problema vidimo u zajedničkom prostoru udruga koje se bave bilo kojom vrstom kreativnog izražavanja ili neformalne edukacije, a i drugih. Na takvom mjestu udruge bi imale urede i, što je važnije, prostor za radionice, vježbanje i izvedbu – alternativnu kulturnu pozornicu.  Idealalan bi bio prostor nekadašnje tvornice Školjke, sada u vlasništvu gradskog komunalnog poduzeća Usluga. Donedavno je bio reciklažno dvorište uuvali Peškeri uz povijesnu jezgru. Osim Školjke mogla bi poslužiti nekadašnja vojna zgrada s atomskim skloništem ili palača Bečić u starom gradu. Svi ovi prostori mogli bi se obnoviti novcem iz EU fondova, volonterskim doprinosom i donacijama građana, budući da se na sličan način i danas održavaju prosotri Jedriličarskog kluba i bivšeg remonta koji koristi DND. Uređenjem bivše Školjke potaknulo bi se i uređenje ovog dijela grada, koji narušava izgled Poreča, nepristupačan je za kupanje, rekreaciju i druge moguće načine korištenja mora i obale. Peškera bi mogla postati mjesto susreta građana, mjesto razmjene/prezentacije kreativnih vještina – porečki OZ: mjesto na kojem je sve moguće, barem na razini promišljanja. 

DRUŠTVENA INOVACIJA/IDEJA 

Mjesto OZ potaklo bi rješavanje nekoliko postojećih problema – razjedinjenu civilnu scenu grada koju čini više od 180 OCD-a okupilo bi na jednom mjestu, što bi već utjecalo na koheziju u lokalnoj zajednici. U Gradu bi se oslobodilo nekoliko poslovnih prostora za iznajmljivanje poduzetnicima, smanjilo pritisak zahtjeva udruga za prostorima, odteretio bi se gradski i proračuni udruga za režijske troškove. Udruge bi imale urede na jednom mjestu, prostor bi bio obnovljen na način da bude energetski što učinkovitiji, uključujući korištenje sunčeve energije za grijanje. Osim uredskih prostora imali bismo prostore za vježbanje, edukaciju i alternativnu pozornicu – građani bi ponovno dolazili u ovaj dio grada, a OZ bi bez sumnje bio zanimljiv i turistima. Kada bi udruge djelovale pod istim krovom mogli bismo ekonomičnije koristiti ljudske resurse, zajednički djelovati na  razvoj volonterstva u zajednici, zajedinički pripremati projekata za financiranje izvan lokalnog proračuna, baviti se socijalnim poduizetništvom i tako lakše održavali zajednički prostor, ulagali u njega . OCD-I bi se mogle intenzivnije baviti svojim osnovnim djelatnostima, što bi pridonijelo vidljivijem približavanju ostvarenju njihovh vizija i misija. 

OPIS PROBLEMA/POTREBE

Udruge koje dijele slične djelatnosti, lokaciju djelovanja i ciljeve osnivanja još uvijek premalo surađuju. Glavni prepoznati razlog tome je slaba vidljivost i nepovezanost istih. U članstvom Hrvatske u Europskoj uniji udruge su dobile mogućnost korištenja velikog broja programa i proširenja obuhvatnosti djelovanja te postati održive i financijski manje ovisne o državnom proračunu. Nedostatak iskustva mogao bi se prevladati na način uspostave suradnje i dijeljenja istog među udrugama. Sigurni smo kada bi članovi udruga imali pristup kontakt podacima poput adrese elektroničke pošte i/ili telefona da bi suradnja među udrugama bila znatno veća.  

PREDLOŽENO RJEŠENJE 

Od sredstava dobivenih ovim Pozivom, razradili bi naš inovativan model prikupljanja podataka („one by one“), a sa završnim rezultatom u vidu baze e-mail adresa što većeg broja aktivnih udruga. Također bi razvrstali udruge prema području djelovanja i lokaciji provođenja aktivnosti. Po dovršetku poslali bi obavijest svim udrugama o kontakt podacima udruga u njihovoj županiji i šire koje djeluju u sličnom području. Također bi nastojali nadopuniti podatake u aplikaciji UdrugeInfo s kontakt podacima aktivnih udruga.

DRUŠTVENA INOVACIJA/IDEJA 

Do sada nažalost ne postoji jedinstvena baza s kontakt podacima udruga te je time znatno otežana njihova suradnja. Podaci su „rasuti“ po različitim ministarstvima, zakladama i odjelima lokalnih/regionalnih samouprava. 

OPIS PROBLEMA/POTREBE

Transformacije tržišta i same prirode rada (postindustrijska zanimanja, digitalne tehnologije, globalizacija...) u kombinaciji s posljedicama ubrzane i ne uvijek adekvatno promišljene urbanizacije koja je veća gradska središta posebno obilježila u razdoblju socijalističke Jugoslavije, rezultirala su nastankom naselja u kojem njihovi stanovnici ne mogu ostvariti veći dio vlastitih stvaralačkih ambicija i potencijala. Konkretno, život u gradskom središtu kao što je Rijeka prvenstveno je usmjeren na središte grada dok je u  većem dijelu gusto naseljenih kvartova uočljiva prvenstveno uloga spavaonica. Postoji  ponuda sadržaja koju možemo okarakterizirati kao negativnu - kladionice, kafići i trgovački centri opće namjene. Čak i tamo gdje situacija nije dovedena do krajnosti i postoji elementarna kulturna infrastruktura, pristupi aktera su uglavnom konzervativni, ponuda ne odgovara na nove potrebe stanovnika, a posebno nije zabilježena odgovarajuća iskorištenost digitalnih tehnologija. 
Važno je stoga prepoznati da se problem nalazi na križištu teme (novog) rada, kreativnog stvaralaštva, društvenog aktivizma i kvalitetne dokolice. Modernu paradigmu tzv. “makers” pokreta obično nije moguće ostvarivati zbog neodgovarajućih prostornih uvjeta za javne društvene prakse u naseljima, zbog nedostatka i skupoće tehnologija, ali i zbog izostanka motivacije za takav pristup snaženju kvalitete života te neprepoznavanja navedenog od strane javne vlasti i samih građana. Rješavanje problema izostanka svijesti o problemu prvi je korak prema njegovom rješavanju.
Problem posebno pogađa građane mlade i srednje životne dobi koji nemaju adekvatne uvjete za razvoj vlastitih stvaralačkih vještina - iznajmljivanje prostora je skupo, tehnologija nije uvijek dostupna, teško je naći iskusnije suradnike potrebnih znanja i vještina što naposljetku rezultira razočaranjem i odustajanjem.

PREDLOŽENO RJEŠENJE 

Stvaranjem javnih usluga u gradskim kvartovskim čvorištima, u primjerenom prostoru, lokalnoj zajednici omogućuje se pristup tehnologiji, zainteresirani akteri (građani, OCD, poslovni i javni sektor) dijele iskustvo učenja i stvaranja. Naposljetku se aktivnost usmjerava na društveno korisne projekte.
Zadatak udruge “Bez granica“ bit će oblikovanje ideje, razvijanje modela i eksperimentalni rad s ciljem stvaranja demonstracijskog materijala. Temelje dostupne tehnologije činit će aditivne tehnologije (3D printanje...), VR (umjetna stvarnost), AR (proširena stvarnost), IoT (“internet stvari“). Zgrada u kojoj će se razvijati usluge, aktivnošću zajednice započela je transformaciju u Zavičajni muzej i Muzej granice. Svojim položajem u središtu naselja danas povezuje dijelove Drenove, a nekada je bila granična postaja između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije.
Riječ je o potpuno novom konceptu u kontekstu riječkih naselja jer nastat će mjesto u kojem će građani gotovo pred ulazom u svoju zgradu moći isprobati nove tehnologije, eksperimentirati, pokušavati, smišljati nove projekte s društvenom komponentom u središtu.

DRUŠTVENA INOVACIJA/IDEJA 

U regionalnom kontekstu inovacija se nalazi u lokaciji i konceptu - riječ je o jedinstvenom pokušaju uzdizanja kvalitete života u naselju građenom u razdoblju socijalizma prvenstveno s namjenom "spavaonice". Bit društvenog življenja pomiče se iz već bogatog gradskog centra na gradsku periferiju, izravno među sudionike građanskog života što povećava učinkovitost i vidljivost modela i usluga. S druge pak strane, niska ili gotovo nepostojeća javna dostupnost suvremenih digitalnih tehnologija koje imaju snažnu stvaralačku crtu (sofisticirani softveri i snažniji hardver, 3D printeri, VR tehnologije...) osim u ograničenoj mjeri u narodnim knjižnicama nije prepoznata kao velik problem od većine kulturnih, poslovnih i političkih aktera, na žalost često čak ni od same javnosti.  Rješenje je stoga inovativno i na planu korištenih tehnologija. Tehnologija, usluge prostora i suradnja s drugim subjektima iz bliskih područja će biti korištene za stvaralački rad području rješavanja društvenih pitanja i izazova života u zajednici.

OPIS PROBLEMA/POTREBE

Društveni problem kojim se želimo baviti jesu svi oblici nasilja nad djecom i mladima te vršnjačko nasilje i nasilje nad životinjama. Nasilje je rastući, ozbiljan problem na čijem se sustavnom rješavanju ne radi dovoljno. Problem smo lokalizirali u sustavu odgoja i obrazovanja vlastitom praksom i iskustvom. Nasilje kao društvena pojava odavno postoji. Istraživanje i pojačano zanimanje za pojavu nasilja među djecom, te publiciranje radova na ovu temu, započelo je 70-ih godina u skandinavskim zemljama. U Hrvatskoj najznačajniji pokazatelji i reference koji pokazuju kako se radi o ozbiljnom problemu jesu Zbornik radova sa skupa Nasilje nad djecom i među djecom Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku; statistika istraživanja dr.sc. Ivane Sekol s Odsjeka za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu; znanstveni rad Martine Horvat "Povezanost mučenja životinja s međuljudskim nasiljem". Problem postoji jer sve više djece živi s prezaposlenim roditeljima, usred rastave braka ili usred nasilnih odnosa. Pojava siromaštva, socijalna i ekonomska tranzicija također su faktor pojavnosti nasilja. Mnoga su djeca psihički i fizički zlostavljana. Kod mnogih vlada nesigurnost zbog nedosljednih odgojnih metoda roditelja, od prekomjerne pažnje do ravnodušnosti i zapuštanja. U obiteljima često nedostaje atmosfera sigurnosti i toplih međusobnih odnosa. To su faktori rizika za skladan razvoj djeteta koji sprječavaju razvoj samopouzdanja i otvaraju prostor niskoj toleranciji, agresiji. Problemom su pogođena djeca vršitelji nasilja, djeca žrtve nasilnika, drugi učenici, uže obitelji, kućni ljubimci, napuštene životinje, djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova, šira zajednica.

PREDLOŽENO RJEŠENJE 

Ono što mi nudimo je ostvarivanje veće povezanosti djece s prirodom, u našem slučaju životinjama, odnosno psima. Djetinjstvo je danas gradsko djetinjstvo, potrošačko djetinjstvo, djetinjstvo ograđenih igrališta. Nedostaje mu elementarni doživljaj prirode – dodir. Za potpuni duševni razvoj djeca trebaju konkretnu realnost. Nije dovoljno nešto opisati ili ispričati, djeca žele mirisati biljke, osjetiti životinje s krznom i toplinom. Životinje, kod nas terapijski psi, potiču maštu i sposobnost doživljavanja, posreduju u kontaktu djeteta s prirodom. Psi pomažu u razvoju dječjeg suosjećanja s drugim živim bićima, razvijaju osjećaj humanosti i socijalne empatije. Dodir kao prirodni dio komunikacije sa životinjama. Dodirivanje (četkanje) životinje uvelike pridonosi opuštanju, smanjenju stresa, dogradnji fizičkom, emocionalnom i funkcionalnom stanju, poticanju emocionalnog izražavanja, smanjenju osjećaja izolacije i usamljenosti i drugih emocionalnh odricanja. Empatički doživljaj je osnovni motivacijski činitelj koji djeluje na ponašanje. Čuvstveni pristup, od kojih je jedan osnovni dodir, važan je u razumijevanju empatije.

DRUŠTVENA INOVACIJA/IDEJA 

Naše se rješenje razlikuje od postojećeg time što u rad uvodimo pse, terapijske i pse iz lokalnih azila. Najpopularnija životinja kod djece je pas. Uz pomoć psa, što nam se pokazalo značajnim za jačanje kontrole, samokontrole, samopoštovanja, spoznaje o vlastitoj vrijednosti u razvoju pozitivnog koncepta o sebi te osjećaja sigurnosti, djeca izražavaju potisnute ili zabranjene emocije i misli te pronalaze način za povezivanje s okolinom na neizravan i neprijeteći način. Dijete starije od 4 godine prihvaća živog psa kao prijatelja i zaštitnika. Kod adolescenata pas nerijetko utječe na psihičku stabilnost, pruža utjehu i utočište pred neizbježnim konfliktima odrastanja.
Našu ideju možemo unaprijediti ostvarivanjem suradnje s organizacijama koje se bave istom ciljanom skupinom i istim ili sličnim problemom kao i naša udruga te suradnjom s privatnim i javnim sektorom odnosno lokalnim udrugama za zaštitu životinja pri čemu će se psi i dodatno socijalizirati te time povećati šansa za njihovim udomljavanjem. 

OPIS PROBLEMA/POTREBE

U današnje digitalno doba, prema većini anketa, broj djece koja redovito čitaju je u opadanju. Knjige im se čine zastarjelima i manje zanimljivima od igranja na računalu, tabletima, mobitelima i sličnim uređajima. Važno je napomenuti da nesklonost spram čitanja ne proizlazi, kako se većinom tumači, iz prirode djece digitalnog doba, već iz naučenosti da je čitanje dosadno, nezanimljivo, naporno i nekorisno. Važno je osvijestiti i artikulirati zašto je čitanje važno i zašto je ono korisno za um i duh. Čitanje potiče razvoj mašte, vokabulara, kognitivnih sposobnosti i proširuje opće znanje. Rezultati raznih anketa pokazuju da se kao jedan od glavnih problema smanjenja broja djece koja redovito čitaju javljaju roditelji. Roditelji sve manje čitaju svojoj djeci od malih nogu - jedan od četiri roditelja priznao je da nikada ne čita priče djeci ili to ne radi češće od dva puta godišnje. Istraživanja pokazuju kako djeca odrasla uz ekrane i internet smatraju da čitanje nije cool i da će im biti neugodno budu li ih prijatelji vidjeli s knjigom. Stoga je važno knjigu približavati djeci kroz razne medije, radionice, igre da bi se knjige ponovno počelo cijeniti.   (Izvori: mr. sc. Marija Radonić, pedijatrica OB Dubrovnik, Karol Visinko, Čitanje, 2014, Sandra Centner, Kako zavoljeti knjigu i čitanje, 2007.)

PREDLOŽENO RJEŠENJE 

Projekt ''Pročitaj ovo!'' provodit će se u sklopu tjedna dobre dječje knjige na dječjem odjelu Gradske knjižnice Rijeka Stribor u travnju 2017. godine. Projektom se potiče djecu da stupe u kontakt sa svojim vršnjacima kako bi ih potaknuli na čitanje knjiga. Djeca će kontakt s drugom djecom ostvariti slanjem oslikanih dopisnica. Na organiziranoj radionici u Striboru i u sklopu nastave likovnog odgoja, djeca će oslikavati dopisnice prizorima iz svojih najdražih knjiga koje bi preporučili svojim vršnjacima. Dopisnice će se poslati djeci u domovima za nezbrinutu djecu. Djeca u domovima odrastaju bez roditeljske skrbi te u težim okolnostima od svojih vršnjaka izvan doma, slanjem veselih i personaliziranih dopisnica želimo ih obradovati i potaknuti da posegnu za knjigom i povežu se sa svojim vršnjacima čitanjem.

DRUŠTVENA INOVACIJA/IDEJA 

Djeca najbolje uče od svojih vršnjaka i kroz interakciju. Djeca će svojim primjerom i sugestijom prije doprijeti do druge djece nego odrasla osoba. Na jednostavan i privlačan način uz moment iznenađenja koje donosi primanje dopsinice na kućnu adresu, djeca će motivirati svoje vršnjake da čitaju i zanimaju se za knjige, a time ostvaruju sve dobrobiti koje čitanje sa sobom donosi.

OPIS PROBLEMA/POTREBE

Organizacije civilnog društva većinom se financiraju projektima odnosno javnim sredstvima, manjim djelom samofinancirajućim djelatnostima, dok su donacije i sponzorstva privatnog sektora vrlo malo zastupljena u njihovim proračunima. Nažalost, lokalni mali i srednji poduzetnici nisu dovoljno i u potpunosti upoznati s djelovanjem organizacija civilnog društva u zajednici. Stoga niti ne osjećaju potrebu da financijski ili na neki drugi način potpomognu rad organizacija civilnog društva.
U proljeće 2016. mediji su aktivno i ne nužno objektivno prenosili aktualna politička previranja u koja su bile uključene pojedine organizacije  civilnog društva. Prateći događanja mogla se steći pogrešna predodžba o organizacijama civilnog društva i njihovoj ulozi u društvu. Cjelokupna situacija dodatno je otežala ionako teško filantropsko povezivanje poduzetnika i organizacija civilnog društva.
Poduzetnici se kroz svoje poslovanje rijetko susreću s organizacija civilnog društva pa nemaju priliku upoznati način funkcioniranja udruga. Nažalost, njihovo nepoznavanje rada organizacija civilnog društva rezultira smanjenom ili nepostojećom financijskom odnosno nefinacijskom podrškom istima.
Na lokalnoj razini, a niti šire, ne postoji organizirano povezivanja poduzetnika i organizacija civilnog društva. Nepostojanjem takvih događanja organizacijama civilnog sektora uskraćena je prilika da predstave svoj rad i aktivnosti poduzetnicima koji su njihovi potencijalni donatori i sponzori.  

PREDLOŽENO RJEŠENJE 

Organiziranim jednodnevnim druženjem poduzetnika i organizacija civilnog društva u neformalnom okruženju, pruža se jedinstvena prilika organizacijama da predstave svoj rad i aktivnosti poduzetnicima. U predstavljanje svog rada organizacije će uključiti svoje članove, volontere i korisnike. Osim predstavljanja svog rada, organizacije mogu ukazati s kojim poteškoćama i potrebama se susreću u svakodnevnom radu, te dati prijedlog kako im poduzetnici mogu pomoći.
S druge strane, poduzetnici će se upoznati s načinom funkcioniranja organizacija civilnog društva. Također imat će priliku direktno komunicirati s korisnicima udruga i volonterima, koji svojim aktivnim sudjelovanjem u radu organizacija civilnog društva potvrđuju važnost udruga za kvalitetniji život u zajednici.
Za bolje povezivanje i međusobno upoznavanje svih sudionika druženja koristit će se metode za stvaranje grupne dinamike i povezivanje sudionika.
Umrežavanje poslovnog sektora i organizacija civilnog društva nastavit će se organizirati i ubuduće, kako bi se osiguralo kontinuirano povezivanje poslovnog sektora i organizacija civilnog društva.

DRUŠTVENA INOVACIJA/IDEJA 

Povezivanje poduzetnika, članova udruga, volontera udruga i korisnika udruga na netipičan način u neformalnom okruženju. Na sastancima, okruglim stolovima i drugim formalnim okupljanjima uvijek je prisutna određena doza formalnosti koja potencijalno vodi suzdržanosti prisutnih. Zbog same strukture takvih sastanaka teško je postići ležerniju atmosferu u kojoj bi svi prisutni mogli slobodno pitati što ih zanima, iznijeti svoja razmišljanja i ostvariti nesuzdržanu komunikaciju. Druženjem u neformalnom okruženju, uz program ali i slobodne aktivnosti postići će se potrebna opuštena atmosfera za slobodnu komunikaciju sudionika. 

OPIS PROBLEMA/POTREBE

U našem smo slučaju pojam lokalne zajednice fokusirali na mikrourbanu zonu trga. Nekad mjesto susreta, druženja i razmjene, danas prazan urbani prostor devastiranog izgleda. Riječ je o trgu oko ulice Podhumskih žrtava u Rijeci. Okružen trima školama (OŠCentar, Građevinsko-tehnička i Graditeljska škola za industriju i obrt), blokovima stambenih zgrada, trg je neprometna zona unutar kvarta, neopterećena saobračajem i bukom. Trg je dio MO Sušak-Centar. Na njemu je posađeno desetak stabala grupiranih u tri ograđene površine. Postavljena je jedna klupica i jedan koš za smeće. Slabo je osvijetljen, a najčešće posjećivan od strane kućnih ljubimaca i njihovih vlasnika. Parter betoniranog dijela trga je neravan i većim dijelom oštećen, a ograđeni dio prekriven prorijeđenom i osušenom travom. Tijekom školske godine trg koriste učenici za vrijeme školskog odmora uglavnom kao prostor za marendanje, a nakon završetka nastave prostor ničim ne zadržava učenike za boravak na njemu. 
Bez sadržaja i devastiranog izgleda, stanarima okolnih zgrada ovaj prostor nije privlačan osim kao mjesto na kojem odlažu smeće u ili oko kontejnera. Inicijative za uređenje trga bilo je od strane škola, no pojedinačni zahtjevi nisu prepoznati kao interes lokalne zajednice. Stoga, drugu razinu problema vidimo u situaciji u kojoj dionici djeluju samostalno i neovisno o ostalim potencijalnim korisnicima javnog prostora, jer pretpostavljamo da stanari okolnih zgrada nisu bili uključeni u iskazivanje svojih interesa i prijedloga. 
Slojevita povijest dijela grada vezuje uz ovaj kvart zanimljive sadržaje i priče nedovoljno poznate današnjim generacijama. Klub studenata povijesti umjetnosti pri DPURi-e provodi programe s učenicima osnovnih škola u susjedstvu, a s ciljem stjecanja novih znanja i osvješćivanja odnosa prema javnom prostoru i okruženju. Teme: izgradnja škola, sušačkog nebodera, prvi sušački muzej i gradska knjižnica, stara sušačka tržnica, kortili... Posebnih znakova  i informacija o tim sadržajima u prostoru nema, mada bi oni mogli zanimljivim rješenjima biti vrijedna i korisna memorija prostora.

PREDLOŽENO RJEŠENJE 

Uz realno očekivanje da su škole i dalje motivirane za uređenje prostora trga, namjera nam je razmotriti mogućnosti nalaženje rješenja uključujući sve ostale dionike. Među njima su prvenstveno stanari stambenih zgrada u okruženju (ulice F. Brentinija, M. Smokvine Tvrdog, S. Cindrica,  J. J. Strossmayera i Šetalište Andrije Kacica Miošica), potom udruge i ostali pravni subjekti u kvartu, udruge specijalizirane za arhitekturu, urbanizam i povijesna razdoblja grada (Društvo arhitekata Rijeke i Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke), mjesni odbor i nadležni odjeli gradske uprave, te studenti Sveučilišta u Rijeci (Odsjek za pedagogiju i Klub studenata povijesti umjetnosti pri DPURi). Metode kojima bi se svi dionici uključili u proces su: anketiranje (provode volonteri uz stručnu podršku Odsjeka za pedagogiju FF), predavanja i radionice (Klub studenata povijesti umjetnosti pri DPURi i članovi Društva arhitekata Rijeke), tematski sastanci i sl. Ovi oblici suradnje podrazumijevaju međusektorsko povezivanje te razmjenu znanja i iskustava u cilju nalaženja zajednickog rješenja.

DRUŠTVENA INOVACIJA/IDEJA 

Promjena podrazumijeva uključivanje svih dionika i potencijalnih korisnika u proces osmišljavanja zajedničkog javnog prostora. Konkretno želimo: pitati stanare okolnih zgrada i učenike škola koja je njihova percepcija trenutnog trga, vide li njegove potencijale u budućnosti, kakve navike imaju sada, a kakve bi imali u slučaju da se trg preuredi, kojim sadržajima ga žele ispuniti, koja nova događanja i povremene programe na njemu žele i očekuju, da li bi u novom prostoru provodili više vremena.... Ulogu strukovnih škola vidimo u uključivanju učenika s njihovim idejama i prijedlozima rješenja kroz predmetne programe (prostorno uređenje, dizajn, vrtlarstvo...). Strukovne udruge predlažemo kao mentore pri osmišljavanju novih sadržaja, npr. prijedloge učenika strukovnih škola u suradnji s Društvom arhitekata. Članovi DPURi  bi učenicima viših razreda osnovne škole mentorirali istraživanje o prošlosti i povijesnim vrijednostima ovog dijela grada te osmislili prijedloge za obilježavanje važnijih mjesta u kvartu (program studenti već provode u OŠCentar). 

OPIS PROBLEMA/POTREBE

Dinamika rodnih uloga u javnom prostoru važna je sa društvenog, političkog i povijesnog aspekta. Ideja iza Wikipedije, kao najveće online enciklopedije, je okupljanje različitih stajališta, različitih autorica[1] i njihovih iskustava u cilju zajedničkog kreiranja baze znanja te osiguravanje pristupa toj bazi svakoj pojedinki. Nažalost, globalne statistike pokazuju da je postotak ženskih suradnica na Wikipediji poražavajući. Potencijal Wikipedije kao online platforme na kojoj ravnopravno sudjeluju i muškarci i žene time ostaje neostvaren. Trenutni sadržaj Wikipedije na hrvatskom jeziku prati te trendove, uz činjenicu da je, već ionako mali broj sadržaja koji se tiču žena, prezentiran kroz prizmu tradicionalnih rodnih uloga i jezične rodne neravnopravnosti.
Nedostataje sadržaja i tema koje navode na propitkivanje realiteta, demokratskih i socijalnih praksi iz rodne perspektive, a u cilju dekonstrukcije rodnih stereotipa i seksizama i povećanja vidljivosti društvenog, kulturnog i političkog angažmana žena. Podaci, da je u Hrvatskoj broj visoko obrazovanih žena veći od broja muškaraca,  potvrđuju da neravnomjerna zastupljenost nije odraz neuključenosti žena u javno-politički život, već da je to odraz perpetuiranja društvenog konstrukta patrijarhalne raspodjele moči rodnih uloga. Anahronističko inzistiranje na simboličkoj, trivijalnoj i marginaliziranoj prisutnosti žene u mainstreem medijima je dominantno. Sadržaji o borbama za ženska ljudska prava, inspiriranje postignućima feminističkih nastojanja, biografije istaknutih ženskih ličnosti koje su svojim radom doprinijele jačanju ženskih prava, osviještavanje o znanstvenim i teorijskim dostignućima te kulturnim, političkim i javnim djelovanjem žena koje su odigrale važnu ulogu u oblikovanju današnjeg društva tako, nerijetko, i dalje ostaju nepoznati javnosti. Upravo zbog utjecaja na razumijevanje događaja, procesa i problema u našoj bližoj i daljnjoj okolini, način prezentacije ima snagu potaknuti na razmišljanje i time pokrenuti neke društvene promjene.  Iz tog je razloga izuzetno važna ravnopravna zastupljenost muških i ženskih osoba u svim sferama društvene zbilje, u kvalitativnom i kvantitativnom smislu.
[1] Upotrebom množine ženskog gramatičkog roda u tekstu označavamo oba spola

PREDLOŽENO RJEŠENJE 

Digitalna tehnologija će poslužiti kao sredstvo kojim ćemo doprinijeti većoj vidljivosti i osnaživanju žena. Na hrvatskoj Wikipediji revidirati ćemo već postojeće sadržaje i nadopuniti bazu biografijama istaknutih ženskih ličnosti, važnih povijesnih i aktualnih feminističkih zbivanja, napose onih o seksualnim i reproduktivnim pravima i rodnoj ravnopravnosti. Dokumentiranje uloge žena na području borbe za ženska prava,  prirodnih i društvenih znanosti, omogućiti će volonterkama da, uporabom digitalne tehnologije i online platforme, djeluju u smjeru osnaživanja žena te da ovu tehnologiju shvate kao sredstvo koje se može koristiti za promicanje vlastitih prava i postizanje vidljivosti. U svrhu pripreme za pisanje, organizirati ćemo jednodnevnu radionicu za volonterke. One će, pod vodstvom voditeljice FemWiki tima iz Srbije, biti upoznate sa osnovnim alatima izrade članaka na Wikipediji i informirane o položaju i vidljivosti žena u povijesti te feminističkom pokretu. Svaka od polaznica radionice napisati će dvije biografije žena, što će ukupno činiti dvadeset objavljenih članaka na Wikipediji.

DRUŠTVENA INOVACIJA/IDEJA 

Članci na Wikipediji su često među prvim rezultatima internetskih tražilica i zato je njen utjecaj na informiranje javnosti od velike važnosti. Wikipedija je često početna stanica korisnicama koje istražuju neku temu, a žele, za početak, dobiti širi okvir i uvid u temu istraživanja.
Žene su oduvijek bile manje zastupljene u javnosti pa tako i u enciklopedijama, a u tome nije izuzetak ni slobodna online enciklopedija Wikipedija. Dopunjavanjem Wikipedije sa sadržajima o stvarnim ženskim iskustvima, utjecaju i dostignućima, koji dosad nisu bili dostupni, i zato uvelike percipirani kao nepostojeći, proširuje okvire informiranja i intervencije u osiromašeni mainstreem medijski prostor. To će omogućiti doseg do mnogo šire publike koja do tada nije bila usmjerena ili informirana na praćenje i aktivno angažiranje u vezi sadržaja feminističke tematike, a edukacijom volonterki osnažiti ćemo i kontinuirano širiti bazu autorica članaka Wikipedije na hrvatskom jeziku. 

OPIS PROBLEMA/POTREBE

CTK Rijeka od svog osnutka provodi radionice programiranja i robotike za darovitu djecu i mlade. Broj djece zainteresirane za radionice povećava se svake godine, sa skokom od preko 50% od trenutka kada smo nabavili manju količinu osnove opreme (obnovili računala, dobili mBot-ove za osnove robotike, osigurali sredstva za izradu 3D printera koji su izradili korisnici na radionicama). Od 2014. godine djeca i mladi koji sudjeluju u projektu Budi++ su: (1) razvili mobilnu aplikaciju Vodič za mlade – Rijeka, (2) nenasilnu računalnu igricu, (3) bazu zadataka za programiranje koja ima funkciju provjere točnosti rješenja zadatka te (4) program kojim se premoštava pad motivacije kod djece za programiranjem u prijelaznoj fazi sa Kodu/Scratch na Python. Navedeno su izradili kako bi se odužili lokalnoj zajednici što ulaže u njih i kako bi potaknuli što veći broj djece i mladih da se uključe u radionice i razvijaju svoje digitalne vještine.
Budući da se broj zainteresirane djece i mladih za robotiku i programiranje značajno povećava, da je potreba za programerima i robotičarima na tržištu izrazito velika, a obrazovni sustav ne odgovara na nju, javlja se potreba za povećanjem kapaciteta Centra ili iznalaska kvalitetnijeg rješenja za djecu i mlade. Stoga nam je želja osmisliti sustav uključivanja stručnjaka iz informatičkih organizacija i organizacija koje rade za javno dobro, u provedbu projekta Budi++. Cilj je djeci i mladima nastaviti razvijati vještine izradom praktičnih rješenja, koja su od koristi građanima općenito, aposebno nekim specifičnim, socijalno ugorženim, ciljnim skupinama. Kako bismo im to omogućili, moramo im osigurati potrebnu opremu, stručnjake s područja informatike i robotike koji ih mogu mentorirati u specifičnim situacijama, a koji su iz privatnog sektora, te direktni kontakt s ciljnom skupinom kako bi im se olakšalo istraživanje i definiranje potreba te testiranje rješenja.

PREDLOŽENO RJEŠENJE 

Rješenje vidimo u umrežavanju na lokalnoj razini i to prvenstveno između privatnog i civilnog sektora, uz po potrebi uključivanje javnog sektora. Umrežavanje bi bilo na dobrovoljnoj bazi, te bi se za početak očekivalo od stručnjaka da volontiraju. Projekti na kojima bi djeca i mladi upotrebljavali stečena znanja i vještine za izradu rjepenje korisnih za lokalnu zajednicu bi se prijavljivali po pozivu, ali bi mogućnost prijave bila otvorena cijele godine kako bi se ovim projektima moglo reagirati i na novonastale potrebe. Stručnjaci bi koordinirali odabir projekata koji bi se provodili s djecom i mladima, na način da im budu u skladu s mogućnostima, predstavljaju dostižan izazov i potiču ih na daljnji razvoj, a da ne predstavljaju prijetnju tržištu. Odabrani projekti bi se prezentirali djeci i mladima, koji bi se po interesu uključivali u izradu rješenja. Projekti za koje ne postoji intres djece i mladih ne bi se provodili. 

DRUŠTVENA INOVACIJA/IDEJA 

Predloženim rješenjem se:
- Povećava interes djece i mladih za programiranjem i robotikom, odmiče se od redovnog načina učenja i prikazuje im se za što služe programiranje i robotika
- Od malena ih se uči da svojim radom doprinose zajednici u onom segmentu u kojem imaju interes
- Stvaraju se preduvijeti za povećanje broja mladih koji se usmjeravaju prema zanimanjima budućnosti i time se djeluje na bolju uravnoteženost između potražnjei ponude na tržištu rada
- Proces učenja se svodi na praktičnu primjenu, što direktno podiže razinu usvojenosti znanja i osjećaj kompetencije kod djece i mladih
- Direktno se djeluje na kvalitetu života lokalne zajednice nudeći rješenja za prepoznate probleme

OPIS PROBLEMA/POTREBE

Mnoge udruge muku muče s administracijom, onom koja se tiče redovnog poslovanja i onom projektnom. Često plivanje u moru papira, rokova, zakona, obrazaca i uputa toliko iscrpi da ostaje manje vremena i energije za onim zbog čega se udruge najčešće osnivaju – pomoći i potpori građanima. U posljednjih nekoliko godina svjedoci smo povećanih administrativnih zahtjeva koji su stavljeni pred udruge, zbog čega nam je potrebno rješenje koje će nam olakšati njihovo ispunjavanje, a samim time pružiti i kvalitetniju uslugu našim krajnjim korisnicima. Iz navedenog je vidljivo da su ovim problemom pogođeni svi, čak i oni koji o njemu ne promišljaju na svakodnevnoj osnovi. S obzirom na to da nismo u mogućnosti smanjiti obujam posla koji je potrebno odraditi, smatramo da je potrebno olakšati njegovo obavljanje. U obzir treba uzeti i novoosnovanove udruge koje često nemaju potrebne informacije o tome što sve trebaju učiniti te koje administrativne poslove odraditi.
Jedan od razloga za navedeni problem svakako je i činjenica da institucije nisu međusobno povezane te se administrativni rad udruga često svodi na ponavljanje jednih te istih informacija različitim instituacijama, ali i  to da je udrugama otežano dolaženje do potrebnih informacija.

PREDLOŽENO RJEŠENJE 

Rješenje navedenih problema vidimo u osmišljavanju platforme odnosno savjetovanja (online ili uživo) na kojoj bi korisnici mogli dijeliti vlastita iskustva, komentirati poteškoće s kojima se susreću te, najvažnije, na jednom mjestu pronaći relevantne i korisne informacije – kome se obratiti, koje obrasce ispuniti, koji su zakonski rokovi, koja su njihova prava i obveze te ostalo.  Informacije bi se redovito ažurirale od strane samih korisnika, zbog čega bi bila osigurana njihova točnost. 

DRUŠTVENA INOVACIJA/IDEJA 

Navedeno rješenje razlikuje se od dosadašnjeg time što je direktno usmjereno na rad udruga koje će pomoću njega točno znati gdje potražiti potrebnu informaciju te neće više morati googlati više stranica u potrazi za odgovorom. Također, ovim se rješenjem potiče suradnja među udrugama, jer će svi biti aktivni stvaraoci sadržaja platforme odnosno učesnici savjetovanja, a kroz navedeno će biti u mogućnosti i detaljnije se upoznati s radom nekih drugih organizacija civilnog društva s kojima inače možda ne surađuju.
Smatramo kako će navedeno rješenje omogućiti udrugama pisanje kvalitetnijih projektnih prijava jer će na jednom mjestu moći s ostalima prokomentirati pitanja koja su im nejasna, uvjeriti se u ispravnost vlastitih pretpostavki ili dobiti neka sasvim nova saznanja. 

OPIS PROBLEMA/POTREBE

Tijekom pedagoške 2013/2014. godine izvršena je analiza stanja u nekoliko predškolskih odgojno obrazovnih ustanova Istarske županije s ciljem utvrđivanja količine aktivnosti na otvorenom u blizini šuma, rijeka, mora te kvalitete istih u smislu poticanja djece na kritičko razmišljanje, timski rad i postupni uvod u znanstvene metode. Nakon provedenog istraživanja donesen je zaključak da niti jedna odgojno obrazovna ustanova obuhvaćena istraživanjem unutar svog kurikuluma ne potiče aktivno razvoj znanstvenog razmišljanja, te rijetko ima predviđene aktivnosti u prirodnom okruženju šuma, mora, rijeka, a kombinacija tih dvoje se ne primjenjuje ni u jednoj ustanovi što naša organizacija vidi kao gorući društveni problem.

Kao najčešći razlozi nastanku tog problema navodili su se:
- premalo stručnih osoba (jedan odgojitelj na 12ero djece)
- izostanak podrške nadređenih
- velika udaljenost šume, mora, rijeke
- nedostatak opreme za rad
Međutim, analiza anketnog upitnika provedenog među roditeljima djece pokazala je da postoji interes i potreba djece i roditelja za takvom vrstom aktivnosti izvan redovnog predškolskog i školskog kurikuluma.
Stoga se procijenilo da postoji nužnost za proširivanjem i jačanjem vaninstitucionalnog obrazovanja djece iz ovog područja kao najranjivije skupine društva a na kojima počiva budućnost.

PREDLOŽENO RJEŠENJE 

Načela programa edukacije u prirodi koji nudi Klub istraživača Explora su sljedeća:
- cjelovit pristup djetetu
- boravak u prirodi
- uvod u znanost od najranije dobi
- odgoj za održivi razvoj
- cjeloživotno obrazovanje odgovornih stručnih osoba

Djeca bi imala priliku aktivno i planski stjecati znanja, vještine i navike, te razvijati se fizički i psihički kroz svoj socijalni i emocionalni razvoj. Učenjem u prirodi djeca razvijaju maštu, kreativnost, reakcije na razne vrste rizika, razvija se i motorika, potiče rad osjetila i znanstveni način razmišljanja te jača samopuzdanje djeteta. Djeca se kroz igru upoznaju s biologijom, botanikom, zoologijom, ekologijom, ornitologijom, matematikom, fizikom. Holističkim načinom  rada daje se podršku djetetu i njegovoj obitelji, pridonosi se razvoju roditeljskih kompetencija te razvoju društvene zajednice kao dijela prirode. Sve idejne aktivnosti u skladu su s UN direktivama za edukaciju za održivi razvoj (ESD).

DRUŠTVENA INOVACIJA/IDEJA 

Rješenje koje nudi Klub istraživača Explora inovativno je po svom konceptu u kojem se uči o prirodi u samoj prirodi. Djelomice prijenosom dobre prakse iz skandinavskih, anglosaksonksih i germanskih zemalja ovom idejom želi se stvoriti primjer u Istarskoj županiji i šire na koji način se takva vrsta edukacije može organizirati i na našim područjima. Djeca će zajedno sa odgojiteljima provoditi s vrijeme u prirodnom okruženju šume pri čemu će stvarati i oblikovati svoje spoznaje o prirodnim procesima u prirodi. Pristup odgojitelja biti će takav da će djecu poticati na samostalnost i kritičko razmišljanje, te na empatičan odnos prema ljudima i flori i fauni koja ih okružuje. Sudjelovanjem u zajedničkim aktivnostima i timskom suradnjom sa roditeljima i odgojiteljima te ostalim građanima volonterima, djeca će steći dragocjena iskustva i zadovoljstvo postignutim.