Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva

Pojmovnik

Po definiciji, civilno društvo  predstavlja skup građana koji se udružuju dobrovoljno radi zagovaranja svojih zajedničkih interesa. U svoje aktivnosti najčešće uključuju volontere.
Podrazumijeva aktivno građanstvo koje želi i izaziva promjenu u svojoj lokalnoj zajednici i društvu.

Razvoj lokalnih zajednica je predmet građana koji u zajednicama žive i kao takvi, imaju ‘pravo’ organizirati zajednicu na način koji njima odgovara. Nažalost, premalo ljudi koristi to pravo. Uključite se, radite ono što volite i doprinesite svojim kvalitetama tuđoj i vlastitoj sreći.

Kada je pak riječ o pravnom ustroju samih organizacija civilnoga društva u Hrvatskoj, govorimo o udrugama, zakladama i fundacijama, privatnim ustanovama, sindikatima i udrugama poslodavaca, organizacijskim oblicima vjerskih zajednica, ali i o raznim vrstama neformalnih građanskih inicijativa.

Demokratska društva karakterizira postojanje triju sektora:
javnog (država), privatnog (tržište) i građanskog (civilni ili ‘treći’ sektor).

Dva osnovna organizacijska oblika civilnog društva su zaklade i udruge.

Zaklada je imovina koja služi ostvarivanju neke općekorisne ili dobrotvorne svrhe. (Zakon o zakladam i fundacijama, NN 36/1995, 64/2001). Zaklade se razlikuju po različitim kriterijima, jesu li javne ili privatne, prema namjeni, po načinu financiranja, svojim programima i sl. Jedan od oblika zakladništva su i zaklade lokalnih zajednica čije djelovanje je usmjereno na poboljšanje kvalitete života u određenoj lokalnoj zajednici i najbolji je način da se osigura poštovanje načela supsidijarnosti.

Udruga je organizacija koju stvaraju građani radi rješavanja socijalnih problema u zajednici ili radi bilo kojega drugog posebnog interesa. Za obavljanje predviđenih djelatnosti oni osnivaju udrugu kao posebnu pravnu osobu. Udruga pripada širem pojmu neprofitnih (nevladinih) organizacija.

U nastavku navodimo neke od osnovnih pojmova potrebnih za razumijevanje civilnog društva:

Aktivno građanstvo podrazumijeva građane koji su uključeni u različite inicijative i organizacije civilnog društva te koji su zauzeti u rješavanju problema s kojima je suočena njihova zajednica.

Dionici su osobe, skupine, institucije koje mogu postaviti zahtjev organizaciji, resursima ili su rezultati na njih utjecali. Zadovoljstvo dionika ključni je element za uspjeh svakog socijalnog programa. Dionici u programima socijalne politike su: građani, volonteri, korisnici, organizacije civilnog društva, lokalne vlasti, gospodarstvo, javne ustanove, vlada, mediji, stručnjaci, crkve i slično.

Neprofitni sektor obuhvaća organizacije koje primarno ne postoje radi ostvarivanja profita i djeluju u području kojeg nije moguće organizirati uvijek na komercijalnoj osnovi. Ako i ostvare dobit one ju ne raspodjeljuju. One imaju vlastitu upravu, a u rad redovito uključuju dragovoljce. Ovaj je pojam redovito rezerviran za organizacije koje pružaju različite javne usluge. Neprofitnost je povezana s povoljnim poreznim statusom glede djelovanja i mogućnosti primanja donacija kao porezno priznatih rashoda.

Nevladine organizacije (NVO) su privatne neprofitne organizacije koje naglašavaju svoju odvojenost od vlade i vladinog utjecaja. Danas se ovaj pojam koristi za opisivanje rada organizacija koje se bave ljudskim pravima, zaštitom okoliša i sličnim temama kojima se kontroliraju vlasti. Glede poreznog statusa one su određene kao i neprofitne organizacije.

Održivi razvoj predstavlja gospodarski razvitak koji zadovoljava potrebe društva i ostvarivanja dobrobiti na kratki, srednji i dugi rok. Temeljen je na pretpostavci da treba udovoljiti potrebama društva, a da se pritom ne ugroze perspektive budućih generacija. Praktično, to znači stvoriti uvjete za dugoročni gospodarski razvitak uz očuvanje prirodnog okoliša.

Socijalni/društveni kapital možemo definirati kao skup kulturnih odlika koje stvaraju i održavaju međusobno povjerenje i suradnju među članovima neke društvene zajednice (Štulhofer, 2005). Društveni kapital je taj koji je karakteristika „zdrave“ zajednice koja teži većoj efikasnosti, produktivnosti, blagostanju i u konačnici zadovoljstvu.

Ako zajednicu nastojimo percipirati kao „zdravu“, tada ju odlikuje povjerenje u ljude, povjerenje u institucije, sposobnost rješavanja konflikata na civilan način i zanimanje članova zajednice za događaje u njoj (Pavić-Rogošić 2005).

Supsidijarnost znači decentralizaciju, uz naglašavanje prava i obveze subjektivne odgovornosti i samopomoći. Namjena je načela supsidijarnosti osigurati učinkovito donošenje odluka na razini što bližoj građanima. Viša socijalna jedinica može pomoći nižoj socijalnoj jedinici samo onda ako se ova ne može više pouzdati u svoje resurse. Ovo se načelo suprotstavlja državnom paternalizmu, kada država preuzima sve obveze koje bi pojedinci ili lokalne razine mogli bolje obaviti i s manje troškova.

Treći sektor (civilni sektor, neprofitni sektor) je treće područje koje, pored države i privatnog biznisa utječe na razvoj društva. Razvoj se legitimira otvorenošću, konkurentnošću i ravnopravnošću svih inicijativa. Jasno, sektori su međuovisni i povezani.  Dominacija jednog od tih sektora nad drugim znači neravnotežu razvoja društva. Ovaj pojam je u upotrebu uveo poznati filantrop i poduzetnik David Rockefeller početkom 1970-ih godina. Povoljniji porezni status bitno je obilježje organizacija koje pripadaju ovom sektoru.

Zagovaranje znači kada netko govori, djeluje ili posreduje u korist nekoga drugoga, u pravilu slabijeg (npr. siromašnih, osoba s teškoćama u razvoju itd.).